progovoriti — progovòriti (Ø) svrš. <prez. progòvorīm, pril. pr. īvši, prid. rad. progovòrio/progovòrila ž> DEFINICIJA 1. tek dobiti dar govora [dijete je progovorilo] 2. a. reći, izgovoriti, izustiti nakon šutnje, oklijevanja i sl. [napokon… … Hrvatski jezični portal
zȗb — m 〈N mn i, G zúbī/zúbā〉 1. {{001f}}anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. {{001f}}〈mn zȕbovi〉 a. {{001f}}oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile, češlja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ústa — úst|a sr pl. tantum 〈G ústā〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na ∼a; od ∼a do ∼a; otvorenih ∼a] b. {{001f}}takav otvor zajedno s vanjskim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
progovarati — progovárati (Ø) nesvrš. <prez. progòvārām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. progovoriti ETIMOLOGIJA vidi progovoriti … Hrvatski jezični portal
zub — zȗb m <N mn i, G zúbī/zúbā> DEFINICIJA 1. anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. <mn zȕbovi> a. oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile,… … Hrvatski jezični portal
usta — ústa sr pl. tantum <G ústā> DEFINICIJA 1. anat. a. duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na usta; od usta do usta; otvorenih usta; baciti u usta, razg. usput pojesti,… … Hrvatski jezični portal
bèsjeda — bèsjed|a ž 1. {{001f}}arh. riječ 2. {{001f}}govor u svečanoj prilici, posebno najavljena i pripremljena riječ; slovo ⃞ {{001f}}reći (reci, reći ću itd.) dvije ∼e progovoriti (progovori, reci, reći ću itd.) nešto, koju riječ, dvije riječi; držati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
béknuti — svrš. 〈prez. bêknēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. béknuo〉 1. {{001f}}(∅), {{c=1}}v. {{ref}}bekati{{/ref}} 2. {{001f}}(što) pejor. progovoriti, reći [ni ∼ (nije mogao, znao)] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gúknuti — svrš. 〈prez. gȗknēm, pril. pr. ūvši, imp. gúkni, prid. rad. gúknuo〉 1. {{001f}}(∅), {{c=1}}v. {{ref}}gukati{{/ref}} 2. {{001f}}(što) pren. reći ono što se tajilo ili nije htjelo reći u cjelini; progovoriti, zinuti, propjevati ⃞ {{001f}}gukni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izústiti — (što) svrš. 〈prez. ìzūstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzūšćen〉 progovoriti, »prevaliti« preko usta, kratko izreći, ob. samo jednu riječ ili pojedinost [kad netko mnogo priča obično na kraju izusti istinu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
