Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
izustiti — izústiti (što) svrš. <prez. ìzūstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzūšćen> DEFINICIJA progovoriti, »prevaliti« preko usta, kratko izreći, ob. samo jednu riječ ili pojedinost [kad netko mnogo priča obično na kraju izusti istinu] ETIMOLOGIJA iz … Hrvatski jezični portal
izústiti — im dov. (ȗ ȗ) ekspr. reči, povedati: izustiti besedo, ime, opazko / kako si upa kaj takega izustiti; komaj je to izustil, že so planili po njem; odločno izustiti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
izušćivati — izušćívati (što) nesvrš. <prez. izùšćujēm, pril. sad. izùšćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. izustiti ETIMOLOGIJA vidi izustiti … Hrvatski jezični portal
bê — onom. konvencija i način pisanja za oponašanje glasa ovce; be e e e ⃞ {{001f}}ne reći ni ∼ pejor. ništa ne reći, ništa ne izustiti (zbog neznanja, pomanjkanja hrabrosti, nesposobnosti izražavanja i sl.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dvı̏je — ž br. 〈G dvìjū, D L dvjèma〉 jedna i još jedna ženska osoba ili jedan i još jedan predmet ženskoga gramatičkog roda [nas ∼; njih ∼] ⃞ {{001f}}(dati, prilijepiti) ∼ pljuske (triske) razg. ispljuskati; (ne zna) ni ∼ unakrst pejor. ne zna ništa, nema … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izušćívati — (što) nesvrš. 〈prez. izùšćujēm, pril. sad. izùšćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}izustiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
progovòriti — (∅) svrš. 〈prez. progòvorīm, pril. pr. īvši, prid. rad. progovòrio/progovòrila ž〉 1. {{001f}}tek dobiti dar govora [dijete je progovorilo] 2. {{001f}}a. {{001f}}reći, izgovoriti, izustiti nakon šutnje, oklijevanja i sl.; prosloviti [napokon ∼] b … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ústa — úst|a sr pl. tantum 〈G ústā〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na ∼a; od ∼a do ∼a; otvorenih ∼a] b. {{001f}}takav otvor zajedno s vanjskim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
progovoriti — progovòriti (Ø) svrš. <prez. progòvorīm, pril. pr. īvši, prid. rad. progovòrio/progovòrila ž> DEFINICIJA 1. tek dobiti dar govora [dijete je progovorilo] 2. a. reći, izgovoriti, izustiti nakon šutnje, oklijevanja i sl. [napokon… … Hrvatski jezični portal
be — bȇ uzv. DEFINICIJA za oponašanje glasa ovce; be e e e FRAZEOLOGIJA ne reći ni be pejor. ništa ne reći, ništa ne izustiti (zbog neznanja, pomanjkanja hrabrosti, nesposobnosti izražavanja i sl.) ETIMOLOGIJA onom … Hrvatski jezični portal
