gúknuti

gúknuti svrš. 〈prez. gȗknēm, pril. pr. -ūvši, imp. gúkni, prid. rad. gúknuo〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅){{c=0}},{{/c}} {{c=1}}v. {{ref}}gukati{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(što) pren. {{c=0}}reći ono što se tajilo ili nije htjelo reći u cjelini; progovoriti, zinuti, propjevati

⃞ {{001f}}{{/c}}gukni golube {{c=0}}izjasni se (sad), reci, progovori (u izravnom ophođenju i obraćanju kad se smatra da onaj drugi mora reći ili se izjasniti o čemu što mu nije pravo ili za nj povoljno){{/c}}