- ústa
- úst|a sr pl. tantum 〈G ústā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}anat. {{c=0}}a. {{001f}}duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac {{/c}}[disati na ∼a; od ∼a do ∼a; otvorenih ∼a] {{c=0}}b. {{001f}}takav otvor zajedno s vanjskim dijelom kod riba 2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}usne 3. {{001f}}{{/c}}pren. (+ potenc.) {{c=0}}otvor čega, ulaz {{/c}}[∼a cijevi vatrenog oružja; ∼a grotla vulkana] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}ukućanin, čeljade, onaj koga treba izdržavati ({{/c}}dosl. {{c=0}}hraniti)∆ {{001f}}{{/c}}∼a na ∼a med. {{c=0}}način davanja umjetnog disanja utopljeniku ili unesrećenom izravnim ubacivanjem zraka iz organizma u organizam⃞ {{001f}}{{/c}}A{{c=0}}.{{/c}} iz tvojih ∼ā u Božje uši {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika kad on kaže nešto što bi bilo vrlo poželjno da se ostvari); {{/c}}B{{c=0}}.{{/c}} baciti u ∼a razg. {{c=0}}usput pojesti, prezalogajiti što; {{/c}}biti (stalno, uvijek) na ∼ima, ne silaziti s ∼ā {{c=0}}stalno, uvijek spominjati; {{/c}}govoriti na pola ∼ā {{c=0}}govoriti suzdržavajući se; {{/c}}govoriti na sva ∼a {{c=0}}mnogo govoriti, raznositi vijesti o kome ili čemu; {{/c}}govoriti na tuđa ∼a {{c=0}}iznositi misli preko drugoga; {{/c}}ići (prenositi se) od ∼ā do ∼ā {{c=0}}prenositi se od jednog do drugog usmeno (za razliku od pisanih tekstova, knjiga itd.); {{/c}}ide mi voda na ∼a {{c=0}}dobivam apetit; {{/c}}izletjeti iz ∼ā {{c=0}}izgovoriti nešto što se nije htjelo; {{/c}}iz ∼ā si mi oteo (izvadio) {{c=0}}to sam baš htio reći, pretekao si me u riječi; {{/c}}još mu ide mlijeko iz ∼ā {{c=0}}još je mlad, neiskusan, nedorastao; {{/c}}na sva ∼a (vikati, govoriti, hvaliti i sl.) {{c=0}}mnogo, jako, ne uzdržavajući se, javno (vikati, govoriti, hvaliti i sl.); {{/c}}od svojih ∼ā otkidati (odvajati, davati) {{c=0}}odvajati, davati kome od onoga čega ni sam davalac nema dovoljno; {{/c}}otimati (kome) zalogaj iz ∼ā {{c=0}}ostavljati (koga) bez mogućnosti zarade, bez sredstava za život; {{/c}}otvorenih ∼ā (otvorenim ∼ima) (slušati, gledati) {{c=0}}vrlo pozorno (slušati, gledati); {{/c}}otvoriti ∼a progovoriti (za onoga koji šuti){{c=0}}; {{/c}}pečeni pilići padaju u ∼a {{c=0}}blagostanje, sreća (vlada); {{/c}}prst na ∼a {{c=0}}treba šutjeti; {{/c}}puna su mu ∼a (koga ili čega) {{c=0}}stalno govori pohvalno (o kome ili čemu); {{/c}}razvaliti ∼a {{c=0}}zinuti od čuda; {{/c}}razvezati ∼a {{c=0}}početi govoriti, postati razgovorljiv (pod utjecajem vina i sl.); {{/c}}razvući ∼a (u osmijeh) {{c=0}}široko se nasmijati; {{/c}}skočiti (skakati) sebi u ∼a {{c=0}}govoriti jedno pa drugo, biti proturječan u iskazima; {{/c}}stavljati (kome) u ∼a (riječi) {{c=0}}preko drugoga iskazivati svoje mišljenje (pisac preko likova u književnom djelu); {{/c}}što mu na ∼a dođe {{c=0}}ne bira, govori što mu padne na pamet; {{/c}}vezati ∼a {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(komu) {{c=0}}onemogućiti koga da govori ili iznese istinu (ob. kad se iznesu razlozi preko kojih se ne može prijeći) 2. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}proizvoditi osjećaj gorčine i skupljanja (npr. kad se pije teško vino s mnogo tanina, kad se jedu oskoruše i sl.); {{/c}}∼a mu se zavezala {{c=0}}ne može ni riječi izustiti, progovoriti; {{/c}}∼a od uha do uha {{c=0}}imati prevelika usta, imati uočljivo velika usta; {{/c}}uzeti u ∼a {{c=0}}pojesti; {{/c}}zanijemjela su (čija) ∼a retor. {{c=0}}umro je{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.