znáčiti

znáčiti (što) nesvrš. 〈prez. znȃčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}biti nosilac značenja (o znaku) 2. {{001f}}biti najava ili mogućnost prepoznavanja čega {{/c}}[oblaci znače kišu] {{c=0}}3. {{001f}}biti važan, predstavljati nešto, biti uvažen (o osobama) 4. {{001f}}{{/c}}(što, komu) {{c=0}}imati važnost za koga, biti važan komu {{/c}}[ti mi značiš sve u životu]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}(to još) ne mora ∼ {{c=0}}nije pouzdano, ne mora biti; {{/c}}što ne znači da... {{c=0}}(kao relativna rečenica uvodi još jednu rečenicu ili riječ kao najavu da se ne isključuje radnja oprečna onoj koja je rečena prije najave) {{/c}}[Dosad sam ŠUTIO, što ne znači da neću jednoga dana i nešto REĆI]{{c=0}}; {{/c}}to nešto znači {{c=0}}to nije nevažno; {{/c}}znači... {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili na svoje riječi kao zaključak ili rekapitulacija rečenoga) {{/c}}[A: Sutra moramo svi biti ovdje u deset sati B: Znači u deset]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}onda, dakle{{/c}}