izgùbiti

izgùbiti
izgùbiti (koga, što, na čemu, se) svrš. prez. ìzgubīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìzgubljen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}a. {{001f}}ostati bez čega {{/c}}[∼ knjigu; ∼ novčanik] {{c=0}}b. {{001f}}nemati više mogućnosti služiti se čime (u fizičkom, moralnom smislu) {{/c}}[∼ nogu; ∼ ugled] {{c=0}}c. {{001f}}ostati bez koga zbog rastanka ili smrti {{/c}}[∼ oca; ∼ prijatelja] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(što, na čemu) {{c=0}}pretrpjeti gubitak, pretrpjeti kvar, snositi štetu, neuspjeh {{/c}}[∼ na kartama; ∼ utakmicu], opr. dobiti {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}potrošiti, propustiti, potratiti {{/c}}[∼ dvije godine na fakultetu] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}nestati, iščeznuti {{/c}}[∼ se u gomili] {{c=0}}b. {{001f}}zalutati {{/c}}[dijete se izgubilo u šumi] {{c=0}}c. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}prestati biti koncentriran; zbuniti se, smesti se {{/c}}[∼ se u pojedinostima]
{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ dar govora {{c=0}}ne moći govoriti; {{/c}}∼ dušu {{c=0}}jako se izmoriti {{/c}}[∼ dušu od čekanja]{{c=0}}; {{/c}}∼ iz ruku {{c=0}}propustiti priliku i sl.; {{/c}}∼ iz vida {{c=0}}ne opaziti, ne primijetiti; {{/c}}∼ priliku {{c=0}}ne iskoristiti mogućnost; {{/c}}∼ sve (u mojim, tvojim itd.) očima {{c=0}}proigrati ugled, nemati više važnosti, ništa više ne značiti{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • izgubíti — ím tudi zgubíti ím dov., izgúbil tudi zgúbil (ȋ í) 1. nehote, nepričakovano priti v položaj, ko se ne ve, kje določena stvar je: izgubiti denarnico, dokumente, uro; rokopis se je izgubil / ekspr. pri tebi se vse izgubi / izgubiti sled v snegu;… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • propásti — pádem dov., stil. propàl propála (á ā) 1. zaradi določenih neugodnih razmer izgubiti za obstajanje nujno potrebne lastnosti: če se hiša ne popravlja, propade / bojijo se, da bo ta živalska vrsta propadla izumrla / marsikatera civilizacija je že… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȁmēt — ž 〈I ēti/ ēću〉 1. {{001f}}sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; razum, um, inteligencija 2. {{001f}}prirodna sposobnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pamet — pȁmēt ž <I ēti/ ēću> DEFINICIJA 1. sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; inteligencija, razum, um 2. prirodna… …   Hrvatski jezični portal

  • glava — gláva ž <A glȃvu, N mn glȃve> DEFINICIJA 1. anat. a. dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. gornji dio neke strukture ili organa [glava gušterače] 2. taj dio tijela kao sjedište uma, razuma,… …   Hrvatski jezični portal

  • glȃs — m 〈N mn glȁsovi/ i knjiš.〉 1. {{001f}}učinak rada govornih organa 2. {{001f}}glazb. visina tona u pjevanju [duboki ∼] 3. {{001f}}mišljenje drugih o kome; ugled, ime [na dobru je ∼u] 4. {{001f}}vijest, novost [o njemu ni ∼a] 5.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • obnèvidjeti — (∅) svrš. 〈prez. obnèvidīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. obnèvidio/obnèvidjela ž〉 1. {{001f}}za trenutak izgubiti sposobnost vida, ne vidjeti (od izlaska iz tame na svjetlo, od tjelesnih tegoba itd.) 2. {{001f}}pren. izgubiti sposobnost zdravog… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȁsti — (∅) svrš. 〈prez. pȁdnēm/pȁnēm jez. knjiž., aor. pȁdoh, imp. pȁdni/pȁni jez. knjiž., pril. pr. pȃvši, prid. rad. pȁo/pȁla ž〉 1. {{001f}}izgubiti ravnotežu zbog spoticanja, okliznuća ili udarca i vlastitom težinom biti naglo povučen dolje i… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ìzvjetriti — (se, ∅) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìzvjetren〉 1. {{001f}}izgubiti miris i svježinu od duga stajanja 2. {{001f}}pren. pejor. izgubiti duševnu svježinu; ishlapjeti 3. {{001f}}a. {{001f}}nestati (o plinovima, dimu,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”