ìzbiti

ìzbiti svrš. 〈prez. ı̏zbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. izbìjen〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}udarcem ili snažnim pokretom učiniti da što ispadne, izađe iz čega {{/c}}[∼ vrata; ∼ osovinu iz ležišta; ∼ komu što iz ruke] {{c=0}}b. {{001f}}dati kome mnogo udaraca šibom, rukom i sl., ob. ne velike snage (onako kako se kažnjavaju djeca); istući, išibati 2. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}a. {{001f}}nastati, pojaviti se {{/c}}[izbio je rat, požar] {{c=0}}b. {{001f}}pojaviti se na površini čega; probiti se, izrasti (o biljci, mladici) c. {{001f}}doći na kakav prostor, na kakvo mjesto {{/c}}[∼ na glavnu ulicu] {{c=0}}d. {{001f}}pokazati se, otkriti se {{/c}}[∼ na površinu (na javu, na vidjelo)]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}izbila je svađa {{c=0}}ljudi su se počeli svađati; {{/c}}izbila su neslaganja {{c=0}}ljudi su se počeli razilaziti u mišljenjima; {{/c}}izbile su nevolje, {{c=1}}v. {{ref}}iskrsnuti ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼ iz glave (sebi, kome) što {{c=0}}urazumiti koga, osloboditi sebe ili koga loše misli i sl.; {{/c}}∼ na nos pren. {{c=0}}prisjesti (komu) {{/c}}[to će tebi ∼ na nos]{{c=0}}; {{/c}}∼ na površinu (na javu, na vidjelo) {{c=0}}pokazati se, otkriti se; u nekim vezama riječi koje znače veće nepoželjne pojave{{/c}}