pròbiti

pròbiti (što, se) svrš. 〈prez. prȍbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. pròbīj (se), prid. trp. probìjen〉 {{c=0}}1. {{001f}}udarcem ili čim šiljatim napraviti otvor, rupu; prodrijeti u što, probušiti što {{/c}}[∼ loptu; ∼ otvor u zidu] {{c=0}}2. {{001f}}prodrijeti u što i narušiti kakvo stanje {{/c}}[∼ tamu; ∼ tišinu] {{c=0}}3. {{001f}}prodirući kroz što izbiti, pojaviti se {{/c}}[∼ cestu kroz planinu; probile dlačice na licu; probija vlaga izbija, pojavljuje se vlaga (iz zida itd.)] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}snažnim pritiskom, naporom i sl. prodrijeti {{/c}}[∼ se kroz snijeg; ∼ se do prvih kuća] {{c=0}}b. {{001f}}s naporom izbiti na površinu, pojaviti se (o zrakama sunca) c. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}doći do uspjeha u društvu i sredini savladavši teškoće

⃞ {{001f}}{{/c}}probio (me, te, ga itd.) znoj {{c=0}}potpuno sam se oznojio; {{/c}}∼ glavu (uši) {{c=0}}dosaditi ponavljanjem jednog te istog, vikom, pričanjem; {{/c}}∼ led {{c=0}}početi prvi kakav posao; {{/c}}∼ plafon (i sl.), {{c=1}}v. {{ref}}plafon ⃞{{/ref}}{{/c}}