skratiti — skrátiti svrš. <prez. skrȃtīm, pril. pr. īvši, prid. trp. skrȃćen> DEFINICIJA 1. (što) učiniti kraćim 2. (se) postati kraći FRAZEOLOGIJA skratiti jezik obuzdati jezik, ne govoriti suviše; skratiti koga za glavu iron. žarg. ubiti koga;… … Hrvatski jezični portal
skrátiti — im dov., tudi skratíte; tudi skratíla (á ā) 1. z dajalnikom povzročiti, narediti, da ima kdo česa manj: skratiti komu pravico; svobode mu ne more nihče skratiti 2. zastar. skrajšati: skratiti plašč / smrt mu je skratila trpljenje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ošíšati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. òšīšām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. òšīšān〉 1. {{001f}}(koga, što) skratiti ili odrezati kosu, dlaku i sl. 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}skratiti si kosu b. {{001f}}dati si skratiti kosu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ošišati — ošíšati (se) svrš. <prez. òšīšām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. òšīšān> DEFINICIJA 1. (koga, što) skratiti ili odrezati kosu, dlaku i sl. 2. (se) a. skratiti si kosu b. dati si skratiti kosu ETIMOLOGIJA o (b) + v. šišati … Hrvatski jezični portal
skraćivati — skraćívati (što, se) nesvrš. <prez. skràćujēm, pril. sad. skràćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. skratiti ETIMOLOGIJA vidi skratiti … Hrvatski jezični portal
skrativ — skràtiv prid. DEFINICIJA koji se može skratiti ETIMOLOGIJA vidi skratiti … Hrvatski jezični portal
neskrativ — neskràtiv prid. DEFINICIJA koji se ne može skratiti ETIMOLOGIJA ne + v. skratiti … Hrvatski jezični portal
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grȍb — m 〈N mn gròbovi〉 1. {{001f}}jama u koju se polažu posmrtni ostaci pokojnika [položiti u ∼]; raka 2. {{001f}}pren. tiho, gluho, mračno mjesto ili prostor [kao u ∼u] ∆ {{001f}}∼ neznanog junaka grob za sve one koji su umrli za određene ideale a ne… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
iskàsapiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. iskàsapljen〉 1. {{001f}}reg. zadati rane, ozljede; izraniti, poubijati (se) (u pokoljima, bitkama, ratovima) 2. {{001f}}pren. razg. skratiti, bitno preinačiti, uništiti [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika