puhati — púhati nesvrš. <prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati] 2. (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku… … Hrvatski jezični portal
púhati — am nedov. (ū) 1. v sunkih dajati, oddajati hiter, močen tok zraka, dima: meh je puhal ves dan; vlak puha in bruha iskre / puhati oblake dima // pojavljati se, nastopati v sunkih: iz vseh odprtin puha dušeča para / ekspr. vetrovi ledeno puhajo čez … Slovar slovenskega knjižnega jezika
popuhívati — (∅) nesvrš. 〈prez. popùhujēm, pril. sad. popùhujūći, gl. im. ānje〉 puhati na prekide, na mahove puhati umjerenom snagom (o vjetru) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
píriti — nesvrš. 〈prez. pírīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}(∅) dovoditi zračnu struju u lagano kretanje, puhati (o slabom vjetru) 2. {{001f}}(što) ispuštati iz usta ili mijeha jaku struju zraka da se razgori vatra, što rashladi i sl.;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rôg — m 〈N mn rògovi/rȍzi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. {{001f}}takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. {{001f}}〈ob. mn〉 poseban organ (puževa), ticalo 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tı̏kva — tı̏kv|a ž 〈G mn tı̏kāvā/ ī〉 1. {{001f}}bot. a. {{001f}}jednogodišnja vrtna biljka iz istoimene porodice s više vrsta (obična t. Lagenaria vulgaris); tikvica b. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}bundeva (1a){{/ref}} 2. {{001f}}razg. pejor. loš plod bez… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅtar — vjȅt|ar m 〈G tra, N mn vjètrovi/ tri knjiš.〉 1. {{001f}}meteor. a. {{001f}}općenito strujanje zraka b. {{001f}}horizontalno strujanje zraka [∼ar jača; ∼ar slabi; ∼ar podiže prašinu; ∼ar dere (o osobito jakom vjetru na usjecima, u gudurama itd.)] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
puhnuti — púhnuti (Ø, što, u što) svrš. <prez. pȗhnēm, pril. pr. ūvši, imp. púhni, prid. rad. púhnuo> DEFINICIJA v. puhati FRAZEOLOGIJA puhnulo mu (joj itd.) u glavu iron. pejor. iznenada, odjednom mu (joj itd.) došlo, pojavila se iznenada namjera da … Hrvatski jezični portal
rog — rȏg m <N mn rògovi/rȍzi, zb. rògōvlje> DEFINICIJA 1. a. koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. (ob. mn) poseban organ (puževa), ticalo 3. a.… … Hrvatski jezični portal
piriti — píriti nesvrš. <prez. pírīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. (Ø) dovoditi zračnu struju u lagano kretanje, puhati (o slabom vjetru) 2. (što) ispuštati iz usta ili mijeha jaku struju zraka da se razgori vatra, što rashladi i sl … Hrvatski jezični portal