- tı̏kva
- tı̏kv|a ž 〈G mn tı̏kāvā/-ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}bot. {{c=0}}a. {{001f}}jednogodišnja vrtna biljka iz istoimene porodice s više vrsta (obična t. Lagenaria vulgaris); tikvica b. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}bundeva (1a){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. pejor. {{c=0}}loš plod bez okusa (jabuke, kruške) 3. {{001f}}{{/c}}pejor. {{c=0}}a. {{001f}}glupa osoba, prazna glava {{/c}}[prazna ∼a] {{c=0}}b. {{001f}}glava okrugla oblika 4. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}karo u garnituri tzv. mađarskih karata⃞ {{001f}}{{/c}}puhati u jednu (istu) ∼u s kim {{c=0}}slagati se u mišljenjima i postupcima s kim, puhati u isti rog; {{/c}}pukla ∼a iron. {{c=0}}raspalo se prijateljstvo, prekinuli se dobri odnosi; {{/c}}sabiti (koga) u ∼u {{c=0}}umanjiti, potamniti čiju slavu, ušutkati koga nadmoćnošću (znanjem, oponiranjem i sl.); {{/c}}tko s đavolom ∼e sadi o glavu mu se razbijaju posl. {{c=0}}tko se udruži s lošom osobom upada u nevolje{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.