kljȁkavac — m (kljȁkavica ž) 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 onaj koji je kljakav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kljȁkav — prid. 〈odr. ī〉, {{c=1}}v. {{ref}}kljast{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kljȁkavo — pril. 1. {{001f}}hromo 2. {{001f}}pejor. loše, jadno (što učiniti) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kljȁst — prid. 〈odr. ī〉 razg. ekspr. koji nema dijela tijela; sakat, osakaćen, kljakav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Dȕklja — ž geogr. pov. srednjovjekovno područje oko Skadarskog jezera (od Boke kotorske do Bojane i Drima) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȁklja — ž 〈G mn bȁkāljā/ ī〉 1. {{001f}}štap ovijen lako gorećim (smolastim, voštanim) tvarima ili punjen gorivom koji se, zapaljen, nosi u ruci; buktinja, luč, zublja [olimpijska ∼] 2. {{001f}}plamen tomu nalik (spaljivanje otpadne tvari u rafinerijama) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȑklja — ž 〈G mn ī〉 poprečna greda na nekom prijelazu koja se diže i spušta; branik, rampa … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kı̏klja — (kı̏kla) ž 〈G mn kîkljā〉 reg. 1. {{001f}}suknja 2. {{001f}}meton. ženska osoba ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȁklja — ž 〈G mn kāljā/ ī〉 alat u obliku blago savinutog sječiva i s dršcima s oba kraja služi za izrađivanje dugā za bačve … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȁklja — ž 〈G mn tȁkāljā/ ī〉, {{c=1}}v. {{ref}}tačka{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȑklja — ž 〈G mn tȑkāljā/ ī〉 1. {{001f}}deblo stabla s granama odrezano i okresano tako da služi kao vješalica ili za spuštanje u bunar ili u čatrnju 2. {{001f}}štap kojim se udara klis tako da odskoči s rupe i prečage … Veliki rječnik hrvatskoga jezika