ùvūći

ùvūći (što, se) svrš. 〈prez. uvúčem (se), pril. pr. ùvukāvši (se), aor. uvúkoh (se), prid. rad. ùvūkao (se), prid. trp. uvùčen〉 {{c=0}}1. {{001f}}vukući unijeti, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}vući (1a){{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}ugurati, utaknuti u uzak otvor ili između čega; uvesti, zadjenuti, udjenuti {{/c}}[∼ konac u iglu] {{c=0}}b. {{001f}}povući unutra ono što je istaknuto c. {{001f}}upiti, usisati {{/c}}[∼ miris, vlagu] {{c=0}}d. {{001f}}udahnuti, povući u se {{/c}}[∼ zrak, dim cigarete] {{c=0}}e. {{001f}}učiniti da netko sudjeluje u čemu, uključiti ga u što f. {{001f}}umiješati, uplesti koga u što 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}neopaženo ući, ušuljati se (smjestiti se unutra) {{/c}}[∼ se u krevet] {{c=0}}b. {{001f}}silom ili lukavstvom prodrijeti, zauzeti neko mjesto, položaj u hijerarhiji itd.

⃞ {{001f}}{{/c}}∼ se kome pod kožu {{c=0}}umiliti se kome (uspjeti postati blizak); {{/c}}∼ se u sebe (u se) {{c=0}}kloniti se ljudi, povući se u samoću; {{/c}}∼ se u stražnjicu (dupe, guzicu) komu pejor. {{c=0}}dodvoriti se komu, postati miljenik ulagivanjem{{/c}}