Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
urušiti — ùrušiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùrušen> DEFINICIJA 1. (što) oboriti stablo, posjeći stablo 2. (se) a. od trajanja ili drugog razloga djelomično ili potpuno pasti okomito, samo u sebe, u svoje mjesto (o… … Hrvatski jezični portal
urušivati — urušívati (što, se) nesvrš. <prez. urùšujēm, pril. sad. urùšujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. urušiti ETIMOLOGIJA vidi urušiti … Hrvatski jezični portal
srȕšiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. sr‹šen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}oboriti, svaliti [∼ stablo] b. {{001f}}narušiti, uništiti, upropastiti [∼ ugled] 2. {{001f}}(koga) žarg. ne propustiti koga na ispitu 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
urušívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. urùšujēm (se), pril. sad. urùšujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}urušiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàrušiti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. zàrušen〉 djelomično se srušiti, u jednom dijelu postati ruševina; urušiti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òbrušiti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. òbrušen〉 1. {{001f}}djelomično se srušiti, urušiti se 2. {{001f}}vojn. naglo smanjiti visinu leta (o avionu); pikirati (1) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
srušiti — srȕšiti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. srȕšen> DEFINICIJA 1. (što) a. oboriti, svaliti [srušiti stablo] b. narušiti, uništiti, upropastiti [srušiti ugled] 2. (koga) žarg. ne propustiti koga na ispitu 3. (se) a. pretvoriti se u… … Hrvatski jezični portal
obrušiti — òbrušiti se svrš. <prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. òbrušen> DEFINICIJA 1. djelomično se srušiti, urušiti se 2. vojn. naglo smanjiti visinu leta (o avionu); pikirati (1) ETIMOLOGIJA o (b) + v. rušiti … Hrvatski jezični portal
zarušiti — zàrušiti se svrš. <prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. zàrušen> DEFINICIJA djelomično se srušiti, u jednom dijelu postati ruševina; urušiti se ETIMOLOGIJA za + v. rušiti … Hrvatski jezični portal
urvina — ȕrvina ž DEFINICIJA razg. ekspr. 1. strm obronak s kojega se odronjava kamenje samo ili pod nogama; rvina 2. provalija 3. ruševine, razvaline ETIMOLOGIJA vidi urušiti … Hrvatski jezični portal
