srȕšiti

srȕšiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. sr‹šen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}oboriti, svaliti {{/c}}[∼ stablo] {{c=0}}b. {{001f}}narušiti, uništiti, upropastiti {{/c}}[∼ ugled] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(koga) žarg. {{c=0}}ne propustiti koga na ispitu 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}pretvoriti se u ruševinu; urušiti se {{/c}}[kuća se srušila] {{c=0}}b. {{001f}}propasti fizički; porušiti se, ostarjeti{{/c}}