Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
oštriti — òštriti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA činiti što oštrim pomoću naprava za brušenje i oštrenje [oštriti nož] FRAZEOLOGIJA oštriti jezik spremati se na prepirku; oštriti sablju spremati se za ratni sukob;… … Hrvatski jezični portal
ostríti — ím nedov., ostrèn (ȋ í) 1. delati kaj (bolj) ostro: ostriti konico, nož, rezilo; ostriti z brušenjem, klepanjem / pes si ob kosti ostri zobe // dajati čemu koničasto obliko: ostriti hmeljevke, kolje / redko ostriti svinčnik šiliti 2. knjiž.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
brúsiti — (se na koga, što) nesvrš. 〈prez. brȗsīm (se), pril. sad. brúsēći (se), prid. trp. brȗšen, gl. im. brúšēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}oštriti sječivo (noža, kose, skija, klizaljki, škara itd.) b. {{001f}}glačati površinu čega (parketa) 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
brusiti — brúsiti (što) nesvrš. <prez. brȗsīm, pril. sad. brúsēći, prid. trp. brȗšen, gl. im. brúšēnje> DEFINICIJA 1. a. oštriti sječivo (noža, kose, skija, klizaljki, škara itd.) b. glačati površinu čega (parketa) 2. pren. a. oštriti (o mislima,… … Hrvatski jezični portal
mȁč — m 〈G màča, N mn màčevi/ i jez. knjiž., G mȁčēvā〉 1. {{001f}}hladno ručno oružje za bodenje i sječenje s dugim ravnim sječivom s dvije oštrice usađenim u balčak [trgnuti ∼; staviti ∼ u korice] 2. {{001f}}sport mačevalačka disciplina, borba… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pèro — pèr|o sr 〈G a〉 1. {{001f}}rožnata i vlaknasta izraslina iz kože ptica 2. {{001f}}a. {{001f}}čelična ili od drugoga metala načinjena naprava kojom se piše i crta b. {{001f}}crtačka tehnika [crtež ∼om] 3. {{001f}}pren. pisac, autor teksta, novinar … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁblja — sȁblj|a1 ž 〈G mn sȁbāljā/ ī〉 1. {{001f}}hladno oružje za sječenje, zakrivljena sječiva s jednom oštricom, koje se opasuje i nosi u koricama [opasati ∼u; ∼a o pasu] 2. {{001f}}pren. oštra osoba s kojom nema šale ∆ {{001f}}∼a damaskija, {{c=1}}v … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȗb — m 〈N mn i, G zúbī/zúbā〉 1. {{001f}}anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. {{001f}}〈mn zȕbovi〉 a. {{001f}}oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile, češlja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šíljiti — (što) nesvrš. 〈prez. šîljīm, pril. sad. ljēći, gl. im. ljēnje〉 praviti oštar vrh; oštriti u šiljak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oţeri — OŢERÍ vb. IV v. oţărî. Trimis de ana zecheru, 13.09.2007. Sursa: DEX 98 oţerí (oţerésc, oţerít), vb. refl. – 1. A strica gustul unei mîncări, a irita, a strepezi dinţii. 2. A se dezgusta, a se încrunta. – 3. A se supăra, a se bosumfla. – var.… … Dicționar Român
