sȁblja

sȁblja
sȁblj|a1 ž 〈G mn sȁbāljā/-ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}hladno oružje za sječenje, zakrivljena sječiva s jednom oštricom, koje se opasuje i nosi u koricama {{/c}}[opasati ∼u; ∼a o pasu] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}oštra osoba s kojom nema šale
∆ {{001f}}{{/c}}∼a damaskija, {{c=1}}v. {{ref}}damaskija{{/ref}}
{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}dobiti na ∼i {{c=0}}ratom osvojiti; {{/c}}doći (dopasti) do konja i ∼e {{c=0}}postati sposoban za boj i vojsku; {{/c}}mahati ∼om {{c=0}}prijetiti ratom; {{/c}}nije ∼a za vratom {{c=0}}ne prijeti neposredna opasnost; {{/c}}oštriti, brusiti ∼e {{c=0}}pripremati se za rat; {{/c}}staviti pod svoju ∼u {{c=0}}staviti pod svoju vlast, ob. vojnu{{/c}}
————————
sȁblja2 ž 〈G mn sȁbāljā/-ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}zool. {{c=0}}morska riba (Xiphias gladius) iz porodice sabljarki (Xiphiidae); modri sabljan, jaglun, sabljarka 2. {{001f}}{{/c}}bot. reg., {{c=1}}v. {{ref}}perunika{{/ref}}{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • bljȁk — uzv. izgovor i konvencija pisanja kojom se izriče gađenje i zaziranje od čega (u jeziku djece) [A: Hoćeš li riže? B: ∼!; to je meni ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blja — lju·blja·na; …   English syllables

  • grı̏blja — ž 〈G mn bāljā/ ī〉 razor koji dijeli dvije lijehe ili njive; brazda, jarak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȁblja — ž (tȁblje sr) 〈G mn ā/ ī〉 pov. reg. postolje za top, lafet …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • žebèlj — bljà in žêbelj blja m (ǝ̏ ȁ; é) tanek, navadno valjast predmet za pritrjevanje, ki je na enem koncu glavičasto razširjen: žebelj popusti, se ukrivi, zarjavi; izdelovati žeblje; puliti žeblje s kleščami; s kladivom zabiti žebelj; okovati cokle z… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • kémbelj — blja tudi na [bǝl] m (ẹ) 1. podolgovat, proti koncu odebeljen kovinski predmet, gibljivo pritrjen v zvon: slišali so se le udarci kemblja 2. pog. (gibljiva) utež: tehtnica s kembljem …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • rábelj — blja m (á) kdor (poklicno) izvršuje smrtno kazen: rabelj mu je odsekal glavo / izročiti koga rablju // ekspr. kdor preganja, terorizira, ubija ljudi, zlasti med vojno: rablji so morili po deželi; rablji in žrtve …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • róbelj — blja m (ọ) num. skupna teža jedra in primesi novca; surova teža …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • rúbelj — blja m (ú) denarna enota Sovjetske zveze: cena v rubljih / ruski rubelj // bankovec ali kovanec v vrednosti te enote: menjati rublje ◊ num. srebrni rubelj ruski srebrnik, kovan v 18. in 19. stoletju …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • skóbelj — blja m (ọ̄) knjiž. oblič, skobljič: sekira, žaga in skobelj …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”