Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
utjeloviti — utjelòviti (koga, što) svrš. <prez. utjèlovīm, pril. pr. īvši, prid. trp. utjèlovljen, gl. im. utjelovljénje> DEFINICIJA dati tjelesni ili materijalni oblik zamišljenom [on je utjelovljenje zla]; materijalizirati, oličiti, otjelotvoriti… … Hrvatski jezični portal
utjelovljivati — utjelovljívati (koga, što) nesvrš. <prez. utjelòvljujēm, pril. sad. utjelòvljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. utjeloviti ETIMOLOGIJA vidi utjeloviti … Hrvatski jezični portal
inkarnírati — dv. 〈prez. inkàrnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 utjeloviti/utjelovljivati ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovaplòtiti — (što, se) svrš. 〈prez. ovàplotīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ovàploćen, gl. im. ovaploćénje〉 (+ srp.) pravosl. otjeloviti, utjeloviti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
personificírati — (koga, što) dv. 〈prez. personifìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. personifìcīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}da(va)ti pojavama, stvarima ili pojmovima svojstva, lik, jezik itd. razumnih, ljudskih bića 2. {{001f}}utjeloviti/… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
utjelovljívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. utjelòvljujēm, pril. sad. utjelòvljujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}utjeloviti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovaplotiti — ovaplòtiti (što, se) svrš. <prez. ovàplotīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ovàploćen, gl. im. ovaploćénje> DEFINICIJA [i] (+ srp.)[/i] pravosl. otjeloviti, utjeloviti ETIMOLOGIJA stsl. ovъploštenie … Hrvatski jezični portal
personificirati — personificírati (koga, što) dv. <prez. personifìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. personifìcīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. da (va)ti pojavama, stvarima ili pojmovima svojstva, lik, jezik itd. razumnih, ljudskih bića 2.… … Hrvatski jezični portal
utjelovljenje — utjelovljénje sr DEFINICIJA 1. stanje utjelovljivanja [utjelovljenje Isusa Krista] 2. v. personifikacija ETIMOLOGIJA vidi utjeloviti … Hrvatski jezični portal
inkarnirati — inkarnírati dv. <prez. inkàrnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA utjeloviti/utjelovljivati ETIMOLOGIJA njem. inkarnieren ← lat. incarnare ≃ in 2 + caro: meso … Hrvatski jezični portal
