- inkarnírati
- inkarnírati dv. 〈prez. inkàrnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}utjeloviti/utjelovljivati{{/c}}✧ {{001f}}njem. ← lat.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
inkarnirati — inkarnírati dv. <prez. inkàrnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA utjeloviti/utjelovljivati ETIMOLOGIJA njem. inkarnieren ← lat. incarnare ≃ in 2 + caro: meso … Hrvatski jezični portal
inkarnírati — am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. utelesiti, utelešati: v glavni osebi je avtor inkarniral junaštvo inkarnírati se redko uresničiti se, uveljaviti se: nov način zdravljenja se je inkarniral v dejavnosti posameznih zdravnikov inkarníran a o:… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
reinkarnacija — reinkarnácija ž DEFINICIJA 1. rel. a. poslije smrti prelazak duha koji je živio u jednom tijelu u tijelo novorođenog čovjeka, životinje ili biljke; metempsihoza b. nauk o tom fenomenu, nauk o utjelovljivanju (duša) (ob. u indijskoj teologiji) 2.… … Hrvatski jezični portal
inkarniran — inkàrnīran prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je utjelovljen ETIMOLOGIJA vidi inkarnirati … Hrvatski jezični portal
inkarnacija — inkarnácija (Ø, koga, čega) ž DEFINICIJA 1. utjelovljenje, oličenje (čega), slika i prilika nekog svojstva, osobine, odlike [Samson je inkarnacija snage; inkarnacija ljepote] 2. kršć. a. čin kojim Sin Božji postaje čovjekom uzimajući ljudsko… … Hrvatski jezični portal