- ovaplòtiti
- ovaplòtiti (što, se) svrš. 〈prez. ovàplotīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ovàploćen, gl. im. ovaploćénje〉 (+ srp.) pravosl. {{c=0}}otjeloviti, utjeloviti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ovaplòtiti
Look at other dictionaries:
ovaplotiti — ovaplòtiti (što, se) svrš. <prez. ovàplotīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ovàploćen, gl. im. ovaploćénje> DEFINICIJA [i] (+ srp.)[/i] pravosl. otjeloviti, utjeloviti ETIMOLOGIJA stsl. ovъploštenie … Hrvatski jezični portal
ovaploćivati — ovaploćívati (što, se) nesvrš. <prez. ovaplòćujēm (se), pril. sad. ovaplòćujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ovaplotiti ETIMOLOGIJA vidi ovaplotiti … Hrvatski jezični portal
ovaploćénje — sr (+ srp.) 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}ovaplotiti{{/ref}} 2. {{001f}}pravosl. u teologiji istočnih crkava pojam koji označuje primanje ploti, tijela čovječjeg koje je primio Krist … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovaploćívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ovaplòćujēm (se), pril. sad. ovaplòćujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ovaplotiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovaploćenje — ovaploćénje sr DEFINICIJA pravosl. u teologiji istočnih crkava pojam koji označuje primanje ploti, tijela čovječjeg koje je primio Krist ETIMOLOGIJA vidi ovaplotiti … Hrvatski jezični portal
