Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
svršiti — svŕšiti svrš. <prez. svȓšīm, pril. pr. īvši, prid. trp. svȓšen> DEFINICIJA 1. (što, s čim) privesti kraju [svršiti poslove]; dovršiti, okončati, završiti 2. (Ø) razg. postići orgazam FRAZEOLOGIJA (staviti pred) svršeni čin, v. čin… … Hrvatski jezični portal
dovŕšiti — svrš. 〈prez. dòvr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòvr̄šen, gl. im. dovršénje〉 učiniti (što) do kraja; zgotoviti, svršiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìsjesti — svrš. 〈prez. ednēm, pril. pr. ēvši, prid. rad. prìsjeo〉 1. {{001f}}(komu) sjesti, stati, zapeti u grlu 2. {{001f}}pren. zlo se svršiti, imati loše posljedice; dozlogrditi [prisjelo mi je] 3. {{001f}}(uz koga) osvojiti mjesto uz koga ili do koga… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rezultírati — (čime) dv. 〈prez. rezùltīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}dati/davati kao rezultat, imati za posljedicu, biti posljedica čega; proizići [nesporazum će ∼ sukobima] 2. {{001f}}svršiti/svršavati, skončati na određeni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svršávati — (∅) nesvrš. 〈prez. svr̀šāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}svršiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakljúčiti — (što) svrš. 〈prez. zàkljūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàkljūčen, gl. im. zaključénje〉 1. {{001f}}izvesti zaključak, steći uvjerenje 2. {{001f}}ugovoriti, utvrditi, sklopiti, uglaviti, pogoditi (mir, sporazum, zajam, posao i sl.) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zlȍ — zl|ȍ1 sr 〈G zlȁ, G mn zálā〉 1. {{001f}}loš, ružan čin, ružno djelo, loša djela, opr. dobro 2. {{001f}}nevolja, nesreća 3. {{001f}}rel. teol. ono što je protiv čovjeka i prirode i iz čega se razvija odbijanje, neprihvaćanje, zaziranje i gađenje; … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìsteći — svrš. 〈prez. istèčēm/ìsteknēm, pril. pr. ìstekāvši, aor. istèkoh, imp. istèci, prid. rad. ìstekao〉 1. {{001f}}(iz čega) izaći tekući; izliti se, iscuriti, iskapati 2. {{001f}}(∅) doći kraju; svršiti (se), završiti (se) [vrijeme je isteklo, rok je … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bitisati — bìtisati (Ø) nesvrš. <prez. išēm, pril. sad. išūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. 1. umrijeti, uginuti, propasti, nestati, skončati 2. proći, svršiti se ETIMOLOGIJA tur. bitmek … Hrvatski jezični portal
svršavati — svršávati (Ø) nesvrš. <prez. svr̀šāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. svršiti ETIMOLOGIJA vidi svrha … Hrvatski jezični portal
