- dovŕšiti
- dovŕšiti svrš. 〈prez. dòvr̄šīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòvr̄šen, gl. im. dovršénje〉 {{c=0}}učiniti (što) do kraja; zgotoviti, svršiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dovŕšiti
Look at other dictionaries:
dovršiti — dovŕšiti svrš. <prez. dòvr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòvr̄šen, gl. im. dovršénje> DEFINICIJA učiniti (što) do kraja; svršiti, zgotoviti ETIMOLOGIJA do 1 + prasl. *vršiti, v. vrh … Hrvatski jezični portal
dovršíti — ím dov., dovŕšil (ȋ í) 1. knjiž. dokončati, končati: pisatelj je dovršil roman / svoje naloge ni mogel dovršiti; dovršil je svoje delo / dovršiti šolo, študij 2. živeti do določene dobe; dopolniti: otrok je dovršil sedmo leto dovršívši zastar.:… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dogòtoviti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. dogòtovljen〉 učiniti da bude gotovo ono što se priprema, priređuje; dovršiti, završiti, prirediti, spremiti [∼ jelo] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dokònčati — (što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. dȍkončān〉 dovesti do konca, do kraja; dovršiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dopísati — (što) svrš. 〈prez. dòpīšēm, pril. pr. āvši, imp. dopíši, prid. trp. dòpīsān〉 1. {{001f}}dodati onome što je napisano [∼ još nekoliko riječi] 2. {{001f}}konstr. neob. dovršiti pisanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
doìgrati — svrš. 〈prez. dòigrām, pril. pr. āvši, prid. trp. dòigrān〉 dovršiti započetu igru … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
islúžiti — svrš. 〈prez. ìslūžīm, pril. pr. īvši〉 dovršiti službu; odslužiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izgráditi — svrš. 〈prez. ìzgrādīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzgrāđen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}dovršiti građenje, izvesti gradnju do kraja [∼ kuću]; podići b. {{001f}}sastaviti, konstruirati, stvoriti (o pojmovima) [∼ kriterije]; za što 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȗt — pȗt1 ž 〈G p‹ti〉 1. {{001f}}ljudsko tijelo kao ukupnost vanjskih fizičkih svojstava i osjećajnosti [mlada ∼; gladna ∼] 2. {{001f}}boja kože [svijetla ∼; tamna ∼; crna ∼]; ten 3. {{001f}}tjelesnost, putenost, spolnost [∼ je slaba, a duh čvrst] pȗt2 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svŕšiti — svrš. 〈prez. svȓšīm, pril. pr. īvši, prid. trp. svȓšen〉 1. {{001f}}(što, s čim) privesti kraju; dovršiti, završiti, okončati [∼ poslove] 2. {{001f}}(∅) razg. postići orgazam ⃞ {{001f}}(staviti pred) svršeni (gotov) čin, {{c=1}}v. {{ref}}čin… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
