pamtiti — pȃmtiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. tēći, gl. im. pȃmćēnje> DEFINICIJA držati u pameti, sjećati se, ne zaboravljati; zapamćivati FRAZEOLOGIJA pamtiti (za) sebe sjećati se svog života, biti svjestan svog postojanja; pamti pa vrati uzvrati… … Hrvatski jezični portal
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zlopamtiti — zlòpāmtiti (Ø, što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. zlòpāmtēći, gl. im. zlòpāmćēnje> DEFINICIJA pamtiti učinjeno zlo i željeti osvetu ETIMOLOGIJA v. zao, zlo + v. pamet, pamtiti … Hrvatski jezični portal
zapamtiti — zàpāmtiti (koga, što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàpāmćen> DEFINICIJA v. pamtiti ETIMOLOGIJA za + v. pamet, pamtiti … Hrvatski jezični portal
glava — gláva ž <A glȃvu, N mn glȃve> DEFINICIJA 1. anat. a. dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. gornji dio neke strukture ili organa [glava gušterače] 2. taj dio tijela kao sjedište uma, razuma,… … Hrvatski jezični portal
govòrčina — ž augm. pejor. i hip. od govor 1. {{001f}}predugačak, teško podnošljiv govor 2. {{001f}}govor koji će se pamtiti; odličan govor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gùbiti se — nesvrš. 〈prez. bīm se, pril. sad. bēći se, gl. im. bljēnje〉 1. {{001f}}nestajati s vida [brod se gubi] 2. {{001f}}ne moći sačuvati vezu između riječi, ne moći pamtiti ono što je neposredno rečeno ili što je govornik sam rekao, ob. u jače… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
memorírati — (što) dv. 〈prez. memòrīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. memòrīrān, gl. im. ānje〉 (za)pamtiti, zadržati/zadržavati u pamćenju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȃmćēnje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}pamtiti{{/ref}} 2. {{001f}}psih. proces usvajanja i zadržavanja novih sadržaja ili novih oblika ponašanja; memorija [dobro ∼; loše ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
túviti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. vēći, gl. im. vljēnje〉 1. {{001f}}dobro držati u pameti, pamtiti 2. {{001f}}govoriti kome uvjeravajući ga, uvjerljivo savjetovati, ulijevati u glavu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika