- pȕška
- pȕš|ka ž 〈D L -šci/-i, G mn -šākā〉 {{c=0}}1. {{001f}}vatreno vojničko ili lovačko oružje s jednom ili dvije cijevi {{/c}}[vojnička ∼ka; lovačka ∼ka] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}meton. {{c=0}}vojnik, ratnik {{/c}}[pedeset ∼aka] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}vrlo atraktivna žena∆ {{001f}}{{/c}}duga ∼ka {{c=0}}puška koja ima veću dužinu od uobičajene puške istog sistema (ob. kremenjača); {{/c}}kratka ∼ka {{c=0}}kubura; {{/c}}podvodna ∼ka {{c=0}}harpun s oprugom za ribolov⃞ {{001f}}{{/c}}baciti, ostaviti ∼ku {{c=0}}prestati se boriti, predati se bez borbe; {{/c}}bez ispaljene ∼ke, a da ∼ka nije opalila {{c=0}}zauzeti ili osvojiti bez borbe; {{/c}}bojati se prazne ∼ke {{c=0}}bojati se čega što ne može naškoditi; {{/c}}iz prazne ∼ke se ne puca {{c=0}}bez novaca ništa se ne može poduzeti, ništa se ne može ako nema mogućnosti; {{/c}}kao iz ∼ke {{c=0}}odgovoriti odmah, smjesta, bez razmišljanja; {{/c}}kao napeta ∼ka {{c=0}}biti posve napet (od znatiželje, čekati obračun, pripravan na akciju); {{/c}}kao ∼ka! {{c=0}}odlično radi, savršeno funkcionira (kad se što iskušava); {{/c}}nositi ∼ku retor. {{c=0}}biti vojnik, služiti u vojsci; {{/c}}pozvati pod ∼ku retor. {{c=0}}pozvati u vojsku; {{/c}}u punoj ∼ci jedan vrag, u praznoj dva lov. posl.✧ {{001f}}njem.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.