pȕšiti

pȕšiti (što, se) nesvrš. 〈prez. p‹šīm (se), pril. sad. p‹šēći (se), gl. im. p‹šēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}uvlačiti dim (ob. duhana) u usta ili u dišne organe {{/c}}[∼ cigarete; ∼ cigare; ∼ lulu] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}puštati dim, dimiti se b. {{001f}}ispuštati paru, pariti se (o jelu pri kuhanju) 3. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}vjerovati komu što {{/c}}[A: Kažu da će objaviti memoare i kazati velike stvari. B: To ne pušim.] {{c=0}}b. {{001f}}biti prevaren, ostati nasamaren {{/c}}[on stalno puši fore] {{c=0}}c. {{001f}}{{/c}}vulg. {{c=0}}činiti felaciju

⃞ {{001f}}{{/c}}da se sve puši žarg. {{c=0}}završna sekvencija teksta koja naglašava intenzitet radnje; da se sve praši, da se dimi, da poludiš, to nije vjerovati, da ne vjeruješ itd.; {{/c}}puši kao Turčin (kao Rus) {{c=0}}vrlo mnogo i strastveno puši (predodžba o strastvenom i svestranom uživanju duhana u nekadašnjih Turaka); {{/c}}puši mi se {{c=0}}imam volju za pušenje, rado bih zapalio, {{/c}}opr. ne puši mi se i sl.{{c=0}}; {{/c}}puši se glava (mozak) od čega (briga, poslova) {{c=0}}prava je zbrka u glavi{{/c}}