Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
nevaljao — nevàljao prid. <odr. alī> DEFINICIJA 1. a. koji je loših svojstava; opak, pokvaren b. koji je loše odgojen (o osobi) 2. koji nije upotrebljiv; neupotrebljiv (o stvarima) ETIMOLOGIJA vidi nevaljan … Hrvatski jezični portal
dȕpe — sr 〈G ta, N mn dupèta, G dupétā〉 vulg. 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}stražnjica{{/ref}} 2. {{001f}}pren. loš karakter, beskičmenjak ⃞ {{001f}}boli me ∼! baš me briga, to me se uopće ne tiče; da mi (ti, mu itd.) ∼ vidi put (puta) putujem bez… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nevaljálština — nevaljálštin|a ž postupak nevaljalca, ono što čini onaj koji je nevaljao [velika/teška ∼a; njegova ∼a = on je napravio ∼u] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nevàljalac — m (nevàljalica, nevàljālka ž) 〈G ālca, N mn ālci〉 onaj koji je nevaljao, neposlušan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
r̀đav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je zahvaćen rđom, zarđao; hrđav, {{c=1}}usp. {{ref}}rđa (1){{/ref}} 2. {{001f}}pren. pejor. koji je nevaljao [∼ čovjek; ∼o društvo]; pokvaren, zao ⃞ {{001f}}dobru konju sto mana ∼u (lošu) samo jedna posl. bolje je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svȁkakav — svȁkak|av prid. 〈odr. kvī〉 1. {{001f}}koji je vrlo različit [∼vo bilje; ∼vo cvijeće]; raznovrstan, malovrstan, svakojak 2. {{001f}}pejor. od kojega se može koješta očekivati [on je ∼av; ∼vi ljudi]; nevaljao, kojekakav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ugùrsuz — m reg. ekspr. 1. {{001f}}onaj koji donosi nesreću; nesretnik, zlosretnik, pehist 2. {{001f}}hip. obješenjak, vragolan, spadalo 3. {{001f}}pejor. nevaljao, zao, opak čovjek ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁo — prid. 〈odr. zlî, komp. gȍrī〉 koji je sklon zlu; nevaljao, opak, pakostan [∼ duh onaj koji izaziva zlo, unesrećitelj; ∼ udes, zla sreća (sudbina, kob, zvijezda) nesreća], opr. dobar, {{c=1}}usp. {{ref}}gȍrī{{/ref}}, {{ref}}gȍrē (2){{/ref}} ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
štȅta — štȅt|a ž 〈G mn štêtā〉 1. {{001f}}gubitak u vrijednosti; kvar 2. {{001f}}ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena ∼a; nanijeti, nanositi komu ∼u; pretrpjeti, trpjeti, ∼u; nadoknaditi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šteta — štȅta ž <G mn štȇtā> DEFINICIJA 1. gubitak u vrijednosti; kvar 2. ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena šteta; nanijeti, nanositi komu štetu; pretrpjeti, trpjeti, štetu;… … Hrvatski jezični portal
