- štȅta
- štȅt|a ž 〈G mn štêtā〉 {{c=0}}1. {{001f}}gubitak u vrijednosti; kvar 2. {{001f}}ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje {{/c}}[učinjena ∼a; nanijeti, nanositi komu ∼u; pretrpjeti, trpjeti, ∼u; nadoknaditi (komu) ∼u] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(∅, koga, čega) {{c=0}}u službi uzvika izražava žaljenje, žalost, tugu za nekim ili nečim {{/c}}[∼a!; ∼a tolikih ljudi!]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}poljska ∼a {{c=0}}kvar, šteta koju stoka nanese na njivi, potrica; {{/c}}potpuna (totalna) ∼a {{c=0}}nepopravljiv kvar; {{/c}}ratna ∼a {{c=0}}šteta koja je prouzrokovana ratom⃞ {{001f}}{{/c}}ići (otići) u ∼u {{c=0}}pokazati se kao manjak čega, biti (pokazati se) nekoristan, otići u otpad, morati biti bačen kao nevaljao, otići u škart {{/c}}[pola tih lijepih jabuka otišlo je u ∼u, tako brzo trunu]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}otići u kvar; {{/c}}kuda će ∼a (no) na rđava kmeta posl. {{c=0}}siromaha, nesnalažljiva, šteta i nevolja najprije snađu{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.