zȁo

zȁo prid. 〈odr. zlî, komp. gȍrī〉 {{c=0}}koji je sklon zlu; nevaljao, opak, pakostan {{/c}}[∼ duh onaj koji izaziva zlo, unesrećitelj{{c=0}};{{/c}} ∼ udes, zla sreća (sudbina, kob, zvijezda) nesreća], opr. dobar, {{c=1}}usp. {{ref}}gȍrī{{/ref}}, {{ref}}gȍrē (2){{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}zli jezici (govore) {{c=0}}ljudi koji vole spletke, ogovaranja (govore); {{/c}}od zla oca a od gore majke (matere) {{c=0}}svakojaki loši ljudi, ološ; {{/c}}stvarati (unositi) zlu krv {{c=0}}stvarati kavgu, razmirice, neraspoloženje; {{/c}}u ∼ čas {{c=0}}u vrlo nezgodno vrijeme, u zlo doba{{/c}}