Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
hvaliti — hváliti nesvrš. <prez. hvȃlīm, pril. sad. lēći, gl. im. ljēnje> DEFINICIJA 1. (koga, što) isticati (čija) dobra svojstva ili osobine 2. (se) pretjerano se hvaliti FRAZEOLOGIJA hvali more, drž se kraja čuvaj se opasnosti, ne ulazi u ono što… … Hrvatski jezični portal
hvalíti — in hváliti im nedov. (ȋ á) 1. izražati hvalo, priznanje: druga drugo sta hvalili; gostje hvalijo dobro kuhinjo in postrežbo; vsaka mati hvali svojega otroka; svatje so hvalili nevestino lepoto; hvaliti vestno opravljeno delo; neupravičeno,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
krȍz — prij. (koga, što) u zn.: 1. {{001f}}a. {{001f}}s jednog na drugi kraj [prošetati ∼ šumu; proći ∼ sobu; vijesti su se proširile ∼ gomilu] b. {{001f}}unutra s jedne i van s druge strane [baciti ∼ prozor; hladnoća prodire ∼ odjeću] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȗb — m 〈N mn i, G zúbī/zúbā〉 1. {{001f}}anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. {{001f}}〈mn zȕbovi〉 a. {{001f}}oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile, češlja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ústa — úst|a sr pl. tantum 〈G ústā〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na ∼a; od ∼a do ∼a; otvorenih ∼a] b. {{001f}}takav otvor zajedno s vanjskim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
făli — FĂLÍ, fălesc, vb. IV. 1. refl. A se arăta mândru de cineva sau de ceva; a se mândri, a se lăuda, a se fuduli cu... ♦ (peior.) A se arăta plin de sine, îngâmfat; a se îngâmfa, a se făloşi. 2. tranz. (înv.) A preamări, a slăvi. – Din sl. hvaliti.… … Dicționar Român
kroz — krȍz prij. (koga, što) DEFINICIJA u zn.: 1. a. s jednog na drugi kraj [prošetati kroz šumu; proći kroz sobu; vijesti su se proširile kroz gomilu] b. unutra s jedne i van s druge strane [baciti kroz prozor; hladnoća prodire kroz odjeću] 2. vrijeme … Hrvatski jezični portal
zub — zȗb m <N mn i, G zúbī/zúbā> DEFINICIJA 1. anat. jedna od bjeličastih izraslina koštanog tkiva u čeljusti prevučenih caklinom, koje služe za grizenje i žvakanje 2. <mn zȕbovi> a. oštriji ispust, istaknut dio raznih predmeta (pile,… … Hrvatski jezični portal
usta — ústa sr pl. tantum <G ústā> DEFINICIJA 1. anat. a. duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na usta; od usta do usta; otvorenih usta; baciti u usta, razg. usput pojesti,… … Hrvatski jezični portal
nebésa — bés s mn. (ẹ ẹ̄) 1. v krščanstvu kraj, kjer prebivajo Bog, zveličani: pekel, vice in nebesa / iti v nebesa / pri omenjanju pokojnega rajnki, Bog mu daj nebesa, je bil pravičen mož / ekspr. prositi nebesa milosti Boga 2. ekspr. velika sreča,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
