gȍvōrnī

gȍvōrn|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}koji se odnosi na govor 2. {{001f}}svojstven svakodnevnom nekonvencionalnom razgovornom jeziku {{/c}}[∼i oblici; ∼i jezik]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a emisija {{c=0}}emisija koja se sastoji od teksta što se govori ili u kojoj takav tekst čini najvažniji dio; {{/c}}∼a greška (mana) razg. {{c=0}}nemogućnost da se izgovore svi glasovi (npr. s ili r) ili da se jednostavno oblikuju izgovorne cjeline (mucanje); {{/c}}∼i jezik lingv. {{c=0}}svakodnevni, nekonvencionalni, razgovorni jezik; {{/c}}∼i ritam {{c=0}}način govora koji poštuje raspored naglasaka i stanki u izgovorenu ili pisanu tekstu prema rasporedu kakav je kad se spontano govori ovisno o prolaženju fonacijske struje (zraka) iz pluća kroz govorne organe{{/c}}