gȍvōr

gȍvōr m 〈G -ora, N mn -i〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}prirodna sposobnost čovjeka da se sporazumijeva, šalje i vraća misli i poruke pomoću artikuliranih glasova koji oblikuju riječi i rečenice {{/c}}[dar ∼a]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}rijek b. {{001f}}neko drugo sredstvo koje zamjenjuje govor i verbalni jezik kao sustav znakova (geste, grimase, kašalj u znak neslaganja itd.) 2. {{001f}}način izgovora, način izgovaranja koji daje više ili manje važnosti jačini i dinamici glasa, brzini izgovaranja itd. {{/c}}[scenski ∼] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}lingv. {{c=0}}a. {{001f}}idiom unutar nekog jezika koji se izdvaja i prepoznaje po nekim svojstvima (ijekavski govor ima ije u riječima kao mlijeko za razliku od drugih govora štokavskog narječja: ekavski mleko, ikavski mliko) b. {{001f}}jezični tip koji se unutar dijalekta/narječja ističe manjim, ali postojanim obilježjima, govor jednog sela, kraja itd. 4. {{001f}}tekst koji ima poseban oblik, način izlaganja i izgovaranja prilagođen prilici {{/c}}[svečani ∼ svečana besjeda{{c=0}};{{/c}} nadgrobni ∼ nadgrobno slovo{{c=0}};{{/c}} politički ∼ riječ za one koji prisustvuju zboru neke stranke i sl.{{c=0}};{{/c}} održati ∼]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}gestikularni ∼ {{c=0}}govor tijela; {{/c}}∼ tijela {{c=0}}1. {{001f}}priopćavanje uz pomoć pokreta raznih dijelova tijela (licem, rukama, očima i dr.); gestikularni govor 2. {{001f}}{{/c}}psih. {{c=0}}proučavanje osobe zaključujući prema tjelesnim gestama kao vrsti neverbalnog jezika; {{/c}}neupravni ∼ {{c=0}}prepričavanje što je tko rekao kao dio rečenice onoga koji prepričava; {{/c}}upravni ∼ {{c=0}}ono što je tko rekao, doslovno kako i u kojem licu (obilježava se navodnim znacima)

⃞ {{001f}}{{/c}}ni ∼a {{c=0}}ne dolazi u obzir, nikako ne može biti; {{/c}}nije vrijedno ∼a {{c=0}}ne vrijedi na to trošiti riječi{{/c}}