glàsnice

glàsnice
glàsnice ž pl. tantum fiziol. {{c=0}}artikulacijski organ, mišićni nabor koji aktiviranjem daje zvučnost kao artikulacijsko svojstvo pojedinim glasovima, npr. glasu »b« prema bezvučnom »p«; glasiljke, glasne žice{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • glasnice — glàsnice ž pl. tantum DEFINICIJA fiziol. artikulacijski organ, mišićni nabor koji aktiviranjem daje zvučnost kao artikulacijsko svojstvo pojedinim glasovima, npr. glasu »b« prema bezvučnom »p«; glasiljke, glasne žice ETIMOLOGIJA vidi glas …   Hrvatski jezični portal

  • glasnică — GLÁSNICĂ, glasnice, s.f. (înv.) Vocală. – Glas + suf. nică. Trimis de gall, 13.09.2007. Sursa: DEX 98  GLÁSNICĂ s. v. vocală Trimis de siveco, 13.09.2007. Sursa: Sinonime  glásnică s. f., g. d. art …   Dicționar Român

  • Literatura en croata — es aquella realizada en serbocroata en Croacia y Bosnia y Herzegovina, aunque algunos autores escriben en la Unión Europea, Canadá o en los EE. UU.. A pesar de que tradicionalmente se ha considerado el croata como una versión del serbocroata… …   Wikipedia Español

  • Slobodan Novak — (né le 3 novembre 1924 à Split), est un romancier et un essayiste croate. Sommaire 1 Biographie 2 Récompenses 3 Œuvres …   Wikipédia en Français

  • bèzvučnīk — m 〈N mn ici〉 fon. suglasnik (konsonant, šumnik), pri njegovu izgovoru glasnice ne titraju, opr. zvučnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • glȃs — m 〈N mn glȁsovi/ i knjiš.〉 1. {{001f}}učinak rada govornih organa 2. {{001f}}glazb. visina tona u pjevanju [duboki ∼] 3. {{001f}}mišljenje drugih o kome; ugled, ime [na dobru je ∼u] 4. {{001f}}vijest, novost [o njemu ni ∼a] 5.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vòkāl — m 〈G vokála〉 1. {{001f}}glazb. ljudski glas u odnosu na glazbeni instrument [solo ∼] 2. {{001f}}fon. vrsta glasa koji nastaje tako da zračna struja slobodno prolazi između govornih organa dok glasnice pri tome titraju (a, e, i, o, u); samoglasnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȗčnīk — m 〈N mn īci〉 1. {{001f}}tehn. uređaj koji električne impulse pretvara u zvuk [sistemski ∼; ∼ za niske tonove] 2. {{001f}}naprava koja pojačava glas pri sporazumijevanju na veće udaljenosti 3. {{001f}}fon. rij. suglasnik (konsonant, šumnik) pri… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • žı̏ca — žı̏c|a ž 〈G mn žîcā〉 1. {{001f}}istanjena ili kao nit upredena kovina [čelična ∼a; bakrena ∼a] 2. {{001f}}upredena nit; konac 3. {{001f}}struna ili metalna nit glazbala 4. {{001f}}žila [∼a vode podzemni tok koji omogućava kopanje bunara] ∆… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bezvučan — bèzvučan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. koji nema zvuka; nijemi 2. fon. koji se ne artikulira uz titranje glasnica SINTAGMA bezvučan glas fon. vrsta glasa gdje glasnice ne titraju prolaskom zračne struje (p, t, k, c, č, ć, f, s, š, h);… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”