žı̏ca

žı̏c|a ž 〈G mn žîcā〉 {{c=0}}1. {{001f}}istanjena ili kao nit upredena kovina {{/c}}[čelična ∼a; bakrena ∼a] {{c=0}}2. {{001f}}upredena nit; konac 3. {{001f}}struna ili metalna nit glazbala 4. {{001f}}žila {{/c}}[∼a vode podzemni tok koji omogućava kopanje bunara]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}bodljikava ∼a {{c=0}}žica s bodljama koja se upotrebljava za ograde, za utvrđivanje položaja u ratu i za osiguravanje važnih objekata; {{/c}}glasne ∼e (+ srp.), {{c=1}}v. {{ref}}glasnice{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}lička ∼a {{c=0}}čista vuna za domaće pletivo; {{/c}}∼a ge {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}glazb. {{c=0}}žica na nekim instrumentima (pruža izvođaču posebne mogućnosti) 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}žicanje, žicarenje, postupak žicara

⃞ {{001f}}{{/c}}dirnuti, pogoditi u ∼u {{c=0}}dirnuti u osjetljivo mjesto; {{/c}}imati ∼u za što {{c=0}}imati dara, smisla; {{/c}}natezati ∼u {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}dosl. {{c=0}}vući s jednog ili dva kraja da se napne 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}djelovati, dokazivati, iskorištavati neke mogućnosti najviše što se može, do krajnjih granica (predodžba o tome da se žica kida); {{/c}}plesati na ∼i {{c=0}}boriti se za održanje između dvije strane; {{/c}}udariti u druge ∼e {{c=0}}okrenuti na drugo, na drugi način; {{/c}}udariti u tanke ∼e {{c=0}}jadikovati da se izazove sažaljenje{{/c}}