- bèzvučnīk
- bèzvučnīk m 〈N mn -ici〉 fon. {{c=0}}suglasnik (konsonant, šumnik), pri njegovu izgovoru glasnice ne titraju, {{/c}}opr. zvučnik
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
bèzvučnīk
Look at other dictionaries:
bezvučnik — bèzvučnīk m <N mn īci> DEFINICIJA bezvučan glas, v. bezvučan ETIMOLOGIJA vidi bezvučan … Hrvatski jezični portal
zvȗčan — zvȗč|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji jako i jasno zvuči, koji odzvanja, koji jasno odjekuje; zvonak b. {{001f}}koji se artikulira uz titranje glasnica 2. {{001f}}pren. koji je na glasu; glasovit, poznat, čuven (o imenu osobe) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bezvučan — bèzvučan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. koji nema zvuka; nijemi 2. fon. koji se ne artikulira uz titranje glasnica SINTAGMA bezvučan glas fon. vrsta glasa gdje glasnice ne titraju prolaskom zračne struje (p, t, k, c, č, ć, f, s, š, h);… … Hrvatski jezični portal
