- duhòvit
- duhòvit prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji ima duha, koji je svjež u zamislima, koji je sposoban za iznenađujuće obrate u mišljenju 2. {{001f}}koji zabavlja druge, koji ima smisla za humor{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
duhòvit
Look at other dictionaries:
duhovit — duhòvit prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji ima duha, koji je svjež u zamislima, koji je sposoban za iznenađujuće obrate u mišljenju 2. koji zabavlja druge, koji ima smisla za humor ETIMOLOGIJA vidi duh … Hrvatski jezični portal
duhovít — a o prid., duhovítejši (ȋ) 1. ki je sposoben biti domiseln in šaljiv obenem: fant je nenavadno duhovit; zelo rad ima duhovito druščino; veljala je za sila duhovito žensko / njegove rjave oči imajo duhovit izraz / duhovita primera, šala 2.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prìkolica — ž vozilo bez svoje pogonske snage, dodaje se vozilu s motorom; mora biti propisno označena [∼ motocikla; tramvajska ∼] ⃞ {{001f}}duhovit kao tramvajska ∼ žarg. iron. koji uopće nije duhovit; nimalo duhovit; koji je htio biti duhovit ali nije… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prikolica — prìkolica ž DEFINICIJA vozilo bez svoje pogonske snage, dodaje se vozilu s motorom; mora biti propisno označena [prikolica motocikla; tramvajska prikolica] FRAZEOLOGIJA duhovit kao tramvajska prikolica žarg. iron. koji uopće nije duhovit; nimalo… … Hrvatski jezični portal
neduhovit — neduhòvit prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nije duhovit 2. u kojem nema duhovitosti [neduhovita šala; neduhovita zamisao], opr. duhovit ETIMOLOGIJA ne + v. duh, duhovit … Hrvatski jezični portal
neduhòvit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji nije duhovit 2. {{001f}}u kojem nema duhovitosti [∼a šala; ∼a zamisao], opr. duhovit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kozêr — ja m (ȇ) knjiž. duhovit, živahen pripovedovalec, kramljavec: med pisateljevimi liki je ironični kozer nepogrešljiv // kdor piše kozerije: bil je duhovit kozer in prevajalec … Slovar slovenskega knjižnega jezika
duhòvito — pril. na duhovit način, s duhom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
duhòvitōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je duhovit, svojstvo onoga što je duhovito [imati ∼i u sebi] 2. {{001f}}ono što je izrečeno duhovito [film je bio prepun ∼i] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȕh — m 〈V dȕše, N mn dȕsi/dùhovi〉 1. {{001f}}svijest, moć ili sposobnost da se misli i spoznaje 2. {{001f}}opće prevladavajuće psihičko i moralno stanje; temeljno, misaono, spoznajno, moralno ili koje drugo svojstvo [∼ književnog djela; ∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
