dȕh

dȕh m 〈V dȕše, N mn dȕsi/dùhovi〉 {{c=0}}1. {{001f}}svijest, moć ili sposobnost da se misli i spoznaje 2. {{001f}}opće prevladavajuće psihičko i moralno stanje; temeljno, misaono, spoznajno, moralno ili koje drugo svojstvo {{/c}}[∼ književnog djela; ∼ demokratskog društva; ∼ vremena] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}rel. {{c=0}}bestjelesno biće 4. {{001f}}u pučkom praznovjerju, biće tajanstvene tjelesnosti, često s nadnaravnim snagama i znanjem; prikaza, sablast, priviđenje

∆ {{001f}}{{/c}}Duhovi kat. {{c=0}}blagdan koji se slavi pedeseti dan po Uskrsu, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}Pedesetnica{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}Sveti Duh kršć. {{c=0}}Apsolutno biće u Sv. Trojstvu (uz Boga i Sina)

⃞ {{001f}}{{/c}}biti u duhu (čega) {{c=0}}u skladu s čim, odgovarati čemu {{/c}}[to je u ∼u zakona]{{c=0}}; {{/c}}imati ∼a {{c=0}}biti kreativan, imati stvaralačkih sposobnosti, biti zanimljiv u razgovoru, duhovit; {{/c}}klonuti ∼om {{c=0}}izgubiti polet; {{/c}}prenijeti se ∼om {{c=0}}u mislima se negdje naći; {{/c}}sačuvati prisutnost ∼a {{c=0}}ostati hladnokrvan; {{/c}}siromašni ∼om rel. {{c=0}}dio fraze o onima koji u pokornosti duha i snazi vjere zaslužuju Carstvo nebesko; {{/c}}(biti čiji) zao ∼ {{c=0}}vršiti na koga loš utjecaj{{/c}}