- dugàčak
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dugačak — dugàčak prid. <odr. čkī> DEFINICIJA v. dug (1) [dugačak red] ETIMOLOGIJA vidi dug … Hrvatski jezični portal
pȍdugačak — prid. 〈odr. čkī〉, {{c=1}}v. {{ref}}podug{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
redengot — rèdengot (rèdingot) m DEFINICIJA 1. izvorno, engleski jahaći kaputić (18. st.) 2. dugačak dvoredni muški kaput, prilegnut u struku i ob. crne boje, vrlo moderan u cijeloj Europi u 19. st. 3. ženski dugačak kaput s velikim ravnim ovratnikom (19.… … Hrvatski jezični portal
astèničan — astènič|an prid. 〈odr. čnī〉 koji boluje od astenije; suhonjav, slab ∆ {{001f}}∼na konstitucija antrop. skup tipičnih karakteristika ljudi visokog rasta (relativno uzak i dugačak prsni koš, dugački i tanki udovi, usko lice, tanak nos, mala glava i … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȅskonačan — bȅskonač|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji nema konca, kraja s obzirom na broj, prostor, vrijeme ili veličinu; beskrajan, opr. konačan 2. {{001f}}pren. koji je pretjerano dugačak; [∼an red; ∼ne povorke ljudi]; velik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dugomètražnī — prid. koji je dugačak (ob. o filmu), {{c=1}}usp. {{ref}}cjelovečernji{{/ref}}, opr. kratkometražni … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dugòvratke — ž mn 〈N dugòvratka, G mn tākā/ ī〉 zool. porodica kukaca (Rhaphidiineae); prvi prsni kolutić im je dugačak i uzdignut … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gréda — ž 〈A grêdu, N mn grêde〉 1. {{001f}}dugačak, u presjeku četvrtast komad drveta (željeza, betona), obično vodoravan i poduprt s obiju strana, koji nosi težinu građevine ili težinu nekog njenog dijela [krovna ∼; nosiva ∼; spojna ∼; poprečna ∼] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konstitúcija — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}skup osobina, izraženih u vanjskom obliku tijela, u građi organa i tkiva, u načinu reagiranja i djelovanja organa, u sklonosti prema bolestima [jaka ∼; čvrsta ∼; slaba ∼] b. {{001f}}psih. urođene osobne tjelesne i psihičke … Veliki rječnik hrvatskoga jezika