- bȅskonačan
- bȅskonač|an prid. 〈odr. -čnī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji nema konca, kraja s obzirom na broj, prostor, vrijeme ili veličinu; beskrajan, {{/c}}opr. konačan {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}koji je pretjerano dugačak; {{/c}}[∼an red; ∼ne povorke ljudi]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}velik{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.