- dokùčiv
- dokùčiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može dokučiti; koji se može shvatiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
dokùčiv
Look at other dictionaries:
dokučiv — dokùčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može dokučiti, koji se može shvatiti ETIMOLOGIJA vidi dokučiti … Hrvatski jezični portal