Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
cjelina — cjelìna ž <G mn cjelínā> DEFINICIJA stanje onoga što je neokrnjeno, onoga čemu nije oduzet nijedan dio, ni jedna jedinica [narod/zemlja u cjelini; činiti logičnu cjelinu; pogled na cjelinu] SINTAGMA izgovorna cjelina lingv. jedinice… … Hrvatski jezični portal
agrègāt — m 〈G agregáta〉 1. {{001f}}neka složena cjelina sastavljena od dijelova 2. {{001f}}geol. relativno stabilan spoj čestica zemlje 3. {{001f}}građ. cjelina sastojaka koji čine smjesu žbuke ili betona (pijesak i šljunak) 4. {{001f}}ekon.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blȍk — m 〈N mn blòkovi〉 1. {{001f}}čvrsta cjelina (od kamena, betona, metala) 2. {{001f}}fiz. cjelina spojenih električnih ili elektronskih dijelova 3. {{001f}}arhit. niz zidanih zgrada koje međusobno bočno naslonjene čine četverokut [∼ kuća; stambeni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grȕpa — grȕp|a ž 〈G mn grȗpā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}više ljudi ili pojedinaca koji čine cjelinu ili djeluju kao cjelina; skupina [radna ∼a] b. {{001f}}više ljudi koji su se zatekli na istom mjestu [policija je rastjerala ∼u građana] 2. {{001f}}cjelina… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
holìzam — m 〈G zma〉 1. {{001f}}evolucionistička teorija J. C. Smutsa 2. {{001f}}biol. teorija prema kojoj je organizam kao cjelina nešto bitno drukčije i više negoli puki zbroj djelovanja svih njegovih dijelova, te kao cjelina usmjerava sve fizikalno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòntekst — m 〈N mn i, G kȍntēkstā〉 1. {{001f}}lingv. a. {{001f}}govorna ili tekstovna cjelina koja točno određuje smisao pojedine riječi (ili druge jezične jedinice) koja je i sama njezin dio b. {{001f}}tekst ili dio teksta u kojem se neka riječ pojavljuje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stàbālje — sr zb. stabla kao cjelina, cjelina koju čini više stabala [ovo ∼; visoko ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ţelină — ŢÉLINĂ1, ţeline, s.f. Plantă erbacee aromatică din familia umbeliferelor, cu frunze mari, penate, cu flori albe, cu un rizom gros, globulos şi cărnos, cultivată ca plantă culinară (Apium graveolens). – Din ngr. sélinon. Trimis de valeriu,… … Dicționar Român
blok — blȍk m <N mn blòkovi> DEFINICIJA 1. čvrsta cjelina (od kamena, betona, metala) 2. fiz. cjelina spojenih električnih ili elektronskih dijelova 3. arhit. niz zidanih zgrada koje čine četverokut [blok kuća; stambeni blok] 4. pol. savez država… … Hrvatski jezični portal
