žìvac

žìv|ac m 〈G -vca, N mn -vci, G žîvācā〉 anat. {{c=0}}vlaknast organ u ljudskom i životinjskom tijelu koji prenosi voljne i nevoljne osjete, usklađuje u sustavu funkcije organizma međusobno i prema sredini u kojoj organizam živi {{/c}}[vidni ∼ac; upala ∼ca; slom ∼aca; rastrojeni ∼ci; napeti ∼ci; slabih ∼aca; čeličnih ∼aca; motorni ∼ci; senzibilni ∼ci; autonomni ∼ci]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼ac kamen {{c=0}}kamen čvrsto usađen u zemlju, živi kamen; stanac

⃞ {{001f}}{{/c}}ići na ∼ce kome {{c=0}}nervirati, izazvati nervozu; {{/c}}imati ∼ce {{c=0}}imati jake živce, vladati sobom; {{/c}}izgubiti ∼ce {{c=0}}postati jako nervozan; {{/c}}kidati, trošiti ∼ce {{c=0}}baviti se onim što izaziva nervozu; {{/c}}taknuti u ∼ac {{c=0}}pogoditi u najosjetljivije mjesto, izazvati, uvrijediti; {{/c}}∼ci su mu popustili {{c=0}}1. {{001f}}postao je nervozan 2. {{001f}}izgubio je vlast nad sobom{{/c}}