škripáč — a m (á) star. godalec, zlasti violinist: škripač je potegnil z lokom po strunah // godec, muzikant: eden od škripačev je igral na harmoniko … Slovar slovenskega knjižnega jezika
gȁbula — gȁbul|a ž žarg. 1. {{001f}}situacija u kartaškoj igri u kojoj onaj koji odigrava ima dvije niže karte (dečko, kralj) od protivnika (dama, as), tako da će izgubiti obje 2. {{001f}}pren. nevolja, teška situacija, škripac ⃞ {{001f}}biti u ∼i upasti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mèngele — ž pl. tantum reg. obrtnička drvena sprava za stezanje i prešanje; škripac, stega ✧ {{001f}}tur. ← grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prócjep — m 1. {{001f}}a. {{001f}}rascijepljeno, prosječeno mjesto uzduž čega [∼ u zidu] b. {{001f}}uži klanac 2. {{001f}}procijepljen štap, pomagalo s dva kraka za hvatanje zmija 3. {{001f}}pren. vrlo težak položaj, škripac [stavljati koga u ∼ dovoditi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prı̏tega — ž 〈D L ezi〉 1. {{001f}}teret ili teški predmet (pijesak, kamenje i sl.) koji se postavljaju radi ravnoteže ili stabilnosti (ob. na brodu), balast (1) 2. {{001f}}stolarska, tokarska itd. stega, škripac; pritegača … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȑpa — ž razg. teškoća, škripac, strah; frka ⃞ {{001f}}∼ mu je boji se, u škripcu je; uhvatila ga je ∼ uplašio se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rôg — m 〈N mn rògovi/rȍzi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. {{001f}}takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. {{001f}}〈ob. mn〉 poseban organ (puževa), ticalo 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stȅga — ž 〈G mn stêgā〉 1. {{001f}}red, pravila kojih se moraju pridržavati svi članovi neke zajednice; disciplina [školska ∼; stranačka ∼] 2. {{001f}}tehn. sprava kojom se učvršćuje predmet koji se obrađuje; škripac, stegač … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stı̏snuti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. stı̏snēm (se), pril. pr. ūvši (se), imp. stı̏sni (se), prid. trp. stı̏snūt〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}stegnuti rukama ili kliještima sa suprotnih strana b. {{001f}}pritisnuti gnječeći, potiskujući [∼ zubnu pastu] 2 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tjèsnac — m 〈G tjesnàca, G mn tjesnácā〉 1. {{001f}}uzak pojas mora između dva kopna 2. {{001f}}pren. težak položaj iz kojeg se teško izlazi; škripac ∆ {{001f}}vremenski ∼ oskudica vremena, premalo vremena da bi se obavio kakav posao … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
