boraviti — bòraviti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. vēći, gl. im. vljēnje> DEFINICIJA biti u nekom mjestu, biti smješten i provoditi život i obavljati dnevne radnje u nekom mjestu, u nekom hotelu i sl. (duže vrijeme ali ne trajno) [boraviti preko… … Hrvatski jezični portal
aeròpāg — m 〈G aeropága, N mn aeropázi〉 1. {{001f}}onaj koji je dužan radi liječenja boraviti na zraku najpovoljnije gustoće i drugih odlika 2. {{001f}}onaj koji uživa u dobrom zraku, koji se odaje uživanju zraka, onaj koji je uživalac zraka, koji »jede«… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bačìjati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 preko ljeta boraviti sa stokom u planini; katunariti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȁviti se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. vēći se, gl. im. vljēnje〉 1. {{001f}}(čime) posvećivati se čemu, zaokupljati se čime [∼ djecom; ∼ matematikom; ∼ glupostima] 2. {{001f}}(∅) arh. boraviti gdje neko vrijeme [bavio se u Zagrebu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bìvakovati — (∅) nesvrš. 〈prez. kujēm, pril. sad. kujūći, gl. im. ānje〉 boraviti u bivaku … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hòtel — m 〈G hotèla〉 1. {{001f}}u 17. st. u Francuskoj naziv za gradske palače koje su plemićima služile za povremeni boravak i za smještaj uglednih gostiju 2. {{001f}}ugostiteljski objekt u kojemu se uz naplatu može privremeno boraviti, zabavljati i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kampírati — (∅) nesvrš. 〈prez. kàmpīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 boraviti u kampu [dugo ∼; kratko ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lôgorovati — (∅) nesvrš. 〈prez. rujēm, pril. sad. rujūći, gl. im. ānje〉 boraviti u logoru, živjeti logorskim životom istraživača, planinara, vojnika itd., {{c=1}}usp. {{ref}}logor (1){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obitávati — (∅) nesvrš. 〈prez. obìtāvām, pril. sad. obitávajūći, gl. im. obitávānje〉 živjeti na nekom mjestu; stanovati, boraviti, prebivati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika