- obitávati
- obitávati (∅) nesvrš. 〈prez. obìtāvām, pril. sad. obitávajūći, gl. im. obitávānje〉 {{c=0}}živjeti na nekom mjestu; stanovati, boraviti, prebivati{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
obitávati
Look at other dictionaries:
obitavati — obitávati (Ø) nesvrš. <prez. obìtāvām, pril. sad. obitávajūći, gl. im. obitávānje> DEFINICIJA živjeti na nekom mjestu; stanovati, boraviti, prebivati ETIMOLOGIJA prasl. i stsl. obitati (rus. obitát ) ← *obvitati ← o (b) + prasl. *vitati:… … Hrvatski jezični portal
nastávati — (što) nesvrš. 〈prez. nàstāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}zast. stanovati 2. {{001f}}živjeti na nekom većem području, prebivati, naseljavati, imati stanište (o ljudima i životinjama), obitavati, staniti se, živjeti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nastavati — nastávati (što) nesvrš. <prez. nàstāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. zast. stanovati 2. živjeti na nekom većem području, prebivati, naseljavati, imati stanište (o ljudima i životinjama), obitavati, staniti se, živjeti… … Hrvatski jezični portal
obitavalište — obitàvalīšte sr DEFINICIJA mjesto gdje se obitava, prebivalište, mjesto stanovanja (za osobe), stanište (za životinje i biljke) ETIMOLOGIJA vidi obitavati … Hrvatski jezični portal
obitelj — obítelj ž <I i/ u> DEFINICIJA 1. sociol. temeljna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga srodnika, ob. roditelja i njihove djece; porodica, familija 2. [i] (+ potenc.)[/i] zajednica (ljudi, stvari i sl.) 3. žarg.… … Hrvatski jezični portal
obiteljski — obíteljskī prid. DEFINICIJA koji pripada obitelji, koji se odnosi na obitelj [obiteljska kuća; obiteljska mirovina; obiteljska uspomena] FRAZEOLOGIJA obiteljski čovjek (za m i ž spol) koji voli obitelj i život u obitelji; familijaran ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
obiteljski — obíteljski pril. DEFINICIJA kao u obitelji ETIMOLOGIJA vidi obitavati … Hrvatski jezični portal
ubicirati — ubicírati dv. <prez. ubìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. imati trajno prebivalište; prebivati, stanovati, obitavati 2. locirati [ubicirati antičko groblje] ETIMOLOGIJA njem. ubizieren ≃ lat. ubi: gdje?, v … Hrvatski jezični portal
habitacija — habitácija ž DEFINICIJA 1. v. habitat 2. rij. mjesto gdje se stanuje; stan, stanište ETIMOLOGIJA lat. habitatio ≃ habitare: obitavati … Hrvatski jezični portal
