čìniti

čìniti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}biti u odnosu dijelova i cjeline; biti sastavnim dijelovima; sačinjavati {{/c}}[mali obrti čine snagu grada; članstvo Društva čine mladi ljudi] {{c=0}}2. {{001f}}raditi, djelovati na što tako da se izmijeni {{/c}}[činim što mogu radim što mogu{{c=0}};{{/c}} činim što je u mojoj moći radim što je u mojoj moći] {{c=0}}3. {{001f}}djelovati da što bude, postane ili da se izmijeni {{/c}}[ne čini prilika lopova, nego lopov čini priliku svojom lopovskom prilikom] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}reg. {{c=0}}obavljati {{/c}}[∼ spizu] {{c=0}}5. {{001f}}štaviti {{/c}}[∼ kožu]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}A. što smo čineći {{c=0}}(kao znak dobrog raspoloženja ili namjere da se poslovi bez većih teškoća obave, pri čemu se svjesno sastavlja knjiška konstrukcija slično u igri karata tko je miješajući itd.) {{/c}}B. ∼ budalu od sebe reg. {{c=0}}= praviti budalu od sebe; {{/c}}∼ gluposti {{c=0}}= praviti gluposti; {{/c}}∼ od buhe slona {{c=0}}= praviti od buhe slona; {{/c}}odijelo (odjeća) čini čovjeka, {{c=1}}v. {{ref}}odijelo{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}sve što činiš sebi činiš {{c=0}}1. {{001f}}dobro se uvijek dobrim vraća, a zlo se uvijek zlim vraća 2. {{001f}}svatko je kovač svoje sreće; {{/c}}∼ svoje (svoju), {{c=1}}v. {{ref}}raditi (4){{/ref}}{{/c}}