uvjet — úvjet m DEFINICIJA 1. ono što je potrebno da bi se nešto ostvarilo, ono što ovisi od čega [bez uvjeta; pod uvjetom da; teški uvjeti; u skladu s uvjetima] 2. okolnosti, osobito one koje utječu na funkcioniranje ili postojanje čega [radni uvjeti;… … Hrvatski jezični portal
úvjetan — úvjet|an prid. 〈odr. tnī〉 koji je pod uvjetom, uvjetovan, kojega treba shvatiti pod nekim uvjetom; kondicionalan, uslovan, opr. bezuvjetan ∆ {{001f}}∼na kazna kazna koju će osuđeni odslužiti samo pod uvjetom da u međuvremenu napravi još neko… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
preduvjet — predúvjet m DEFINICIJA uvjet koji se treba ispuniti da bi se što poduzelo, obavilo ili započelo; prethodni uvjet, unaprijed postavljen uvjet ETIMOLOGIJA pred + v. uvjet … Hrvatski jezični portal
predúvjet — m uvjet koji se treba ispuniti da bi se što poduzelo, obavilo ili započelo; prethodni uvjet, unaprijed postavljen uvjet … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rubni — rȗbnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na rub, koji je s ruba 2. koji je izvan žiže interesa, izvan središta stvari; nebitan, nevažan, marginalan SINTAGMA rubna refrakcija fiz. efekt smanjenja atmosferskog prigušenja signala pri lomljenju… … Hrvatski jezični portal
rezonancija — rezonàncija (rezònanca) ž <G mn ī> DEFINICIJA 1. fiz. uvjet u kojem sustav koji vibrira odgovara maksimalnom amplitudom vibracije na neku vanjsku alternirajuću silu; uvjet rezonancije postoji ako je učestalost (frekvencija) vanjske… … Hrvatski jezični portal
bȅzuvjetnōst — ž 1. {{001f}}svojstvo onoga što je bezuvjetno 2. {{001f}}fil. način postojanja bića po vlastitoj biti, ne primajući uvjet mogućnosti postojanja od nekog drugog bića … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dı̏ferencijālnī — dı̏ferencijāln|ī prid. 1. {{001f}}mat. koji se odnosi na diferenciju; razlikovni [∼i račun, usp. račun] 2. {{001f}}koji se odnosi na diferencijal [∼i prijenos] ∆ {{001f}}∼a geometrija mat. dio geometrije koji geometrijske objekte, prvenstveno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȁktor — m 1. {{001f}}sredstvo, pokretna snaga, uzrok ili uvjet čega, svaki od elemenata koji pridonose nekom rezultatu; činilac, činitelj, čimbenik [ljudski ∼] 2. {{001f}}ekon. posrednik u vanjskotrgovinskom poslovanju; uključuje se u financiranje… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȁd — kȁd1 (kàda) pril. izriče 1. {{001f}}pitanje u koje vrijeme [∼ dolazite?] 2. {{001f}}neko vrijeme ⃞ {{001f}}bog te pita(j) ∼, tko zna ∼ davno, ne znam kad; ∼ bilo, bilo ∼ svejedno kada, kad se pruži prilika; ∼ bi (bilo) kad bi bilo moguće (kad bi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika