ùčiti

ùčiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. ùčēći, impf. ùčāh, prid. trp. ‹čen, gl. im. ùčēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}nastojati da se što upamti, razumije, stjecati znanje ili vještinu {{/c}}[brzo/lako ∼; ∼ napamet; ∼ usput] {{c=0}}b. {{001f}}pohađati školu, biti na kakvom zanatu {{/c}}[∼ školu ići u školu] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}zvati na molitvu po zakonu islama 3. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}a. {{001f}}predavati drugome znanje, vještinu {{/c}}[∼ (koga) engleski]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}poučavati b. {{001f}}savjetovati, nagovarati 4. {{001f}}{{/c}}(što, ∅) {{c=0}}uspostaviti kakvu ideju ili teoriju; naučavati 5. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}(u islamskoj terminologiji i frazeologiji) čitati {{/c}}[∼ Kur’an; ∼ molitvu]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}tko mùčī, dvije uči posl. {{c=0}}onaj tko previše ne govori više vidi; {{/c}}∼ knjigu jez. knjiž. {{c=0}}učiti se pismenosti; {{/c}}∼ (koga) pameti {{c=0}}davati kome savjete, obično nepotrebne; {{/c}}∼ školu {{c=0}}ići u školu{{/c}}