Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ukočen — ùkōčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nije gibljiv; krut, ukrućen, opr. gibljiv, elastičan (o držanju) 2. pren. koji je previše služben; formalan, strog, usiljen, opr. ležeran, neusiljen ETIMOLOGIJA vidi ukočiti … Hrvatski jezični portal
kóčiti — (što, se) nesvrš. 〈prez. kôčīm (se), pril. sad. čēći (se), prid. trp. kôčen, gl. im. čēnje〉 1. {{001f}}(što) usporavati, zaustavljati kretanje vozila 2. {{001f}}(koga, što) pren. usporavati, otežavati razvoj događaja, provođenje nekog plana itd.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kočiti — kóčiti nesvrš. <prez. kȏčīm, pril. sad. čēći, prid. trp. kȏčen, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. (što) usporavati, zaustavljati kretanje vozila 2. (koga, što) pren. usporavati, otežavati razvoj događaja, provođenje nekog plana itd. 3. (se) a.… … Hrvatski jezični portal
torpidan — tȍrpīdan prid. <odr. dnī> DEFINICIJA kojemu je svojstven torpor; neosjetljiv, ukočen, pasivan ETIMOLOGIJA lat. torpidus: umrtvljen, ukočen … Hrvatski jezični portal
ukóčiti se — im se dov. (ọ̄ ọ̑) zastar. otrdeti, otrpniti: ukočiti se od strahu ukóčen a o: obstal je kot ukočen … Slovar slovenskega knjižnega jezika
drvènilo — sr stanje onoga koji je ukočen, utrnuo, drven … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
drvènjāk — m 〈G drvenjáka, N mn drvenjáci〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što je načinjeno od drva (o štapu) b. {{001f}}〈mn〉 obuća s potplatom od drva ili od cijelog drva; klompe 2. {{001f}}ukočen, neokretan čovjek; drvendeka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȑven — prid. 1. {{001f}}〈odr. ī〉 a. {{001f}}koji je načinjen od drva [∼i stol] b. {{001f}}koji se sastoji od drva, koji čini drvo [∼a građa] 2. {{001f}}〈neodr.〉 pren. a. {{001f}}koji je nalik drvu po tvrdoći, po predodžbama o pomanjkanju okusa i sl. [∼o … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȑvenast — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je po nekim svojstvima sličan drvu 2. {{001f}}pren. ukočen, neosjetljiv, neokretan (o osobama) ∆ {{001f}}∼a biljka biljka koja ima odrvenjelo stablo, ob. živi više godina i razvija svake godine nove grane, opr.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hijèrātskī — hijèrātsk|ī prid. a. {{001f}}pov. koji se odnosi na svećenike i svetost; svećenički, posvećeni (ob. nekih starih religija, posebno egipatske) [∼e manire], opr. profan b. {{001f}}koji je stiliziran; ukočen [∼i stil o likovnom izražavanju i sl.] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
