kóčiti

kóčiti (što, se) nesvrš. 〈prez. kôčīm (se), pril. sad. -čēći (se), prid. trp. kôčen, gl. im. -čēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}usporavati, zaustavljati kretanje vozila 2. {{001f}}{{/c}}(koga, što) pren. {{c=0}}usporavati, otežavati razvoj događaja, provođenje nekog plana itd. 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}postajati ukočen, gubiti gipkost (o tijelu ili dijelovima tijela) {{/c}}[ruka mu se koči] {{c=0}}b. {{001f}}postajati ukočen zbog neke emocije (bijesa, užasa itd.) {{/c}}[kad se toga sjeti, koči se od straha] {{c=0}}c. {{001f}}zaustaviti se u nekom djelovanju {{/c}}[stalno sam se kočio da mu ne kažem što mislim] {{c=0}}d. {{001f}}praviti se važan; prsiti se, šepiriti se, napuhavati se{{/c}}