ùhvatiti

ùhvati|ti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùhvaćen〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}uzeti, dohvatiti brzim pokretom b. {{001f}}domoći se čega; zaposjesti, ugrabiti {{/c}}[∼ti priliku; ∼ti mjesto u gledalištu] {{c=0}}c. {{001f}}silom zadržati nekoga ne dopuštajući da pobjegne; uhititi, zatvoriti, uhapsiti 2. {{001f}}a. {{001f}}naći u određenom stanju, situaciji i sl.; zateći, uvrebati {{/c}}[∼ti nespremnog] {{c=0}}b. {{001f}}nastati, pojaviti se dok je netko ili nešto u određenom položaju, stanju i sl. 3. {{001f}}shvatiti, razabrati {{/c}}[∼ti smisao]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}dobro je ∼o {{c=0}}riječi odobravanja 1. {{001f}}da je tko dobro uhvatio rukama (npr. loptu) ili iskoristio priliku (npr. neočekivanu materijalnu dobit) 2. {{001f}}da je dosegao zadovoljavajuću visoku dob prije smrti; {{/c}}ne moći ∼ti ni za glavu ni za rep {{c=0}}ne moći razumjeti; {{/c}}∼lo ga {{c=0}}dobio je napad (bijesa, gnjeva i sl.); {{/c}}∼lo ga piće {{c=0}}opio se; {{/c}}∼ti bolest {{c=0}}razboljeti se; {{/c}}∼ti konce {{c=0}}shvatiti čije namjere, sastaviti cjelinu od podataka; {{/c}}∼ti maglu žarg. {{c=0}}pobjeći, naglo se izgubiti, nestati; {{/c}}∼ti vezu (s kime) {{c=0}}stupiti, doći u dodir, u kontakt (s kim); {{/c}}∼ti za riječ (koga) {{c=0}}tražiti da se tko sjeti onoga što je rekao{{/c}}